Loši učenici ?

KOLIKO HRVATSKA BRINE O SVOJOJ DAROVITOJ DJECI ?

U svijetu nobelovci, u Hrvatskoj loši učenici

Obrazovni programi u Hrvatskoj napravljeni su za prosječnu djecu, a oni koji odstupaju od toga imaju velikih problema

ZAGREB – Ako je vaše dijete naučilo čitati s tri godine, u četvrtoj vam počelo postavljati beskrajna pitanja o životu i smrti, pred gostima vas nerijetko dovodi u neugodne situacije, a već prvog dana škole posvađalo se s nastavnikom jer mu je u školi bilo dosadno, najvjerojatnije ste roditelj darovitog djeteta i morate se dobro pripremiti kako biste svog malog genijalca uputili u stvaran svijet.

Iako je popularna psihologija u zadnje vrijeme vrlo raširena, većina ljudi još uvijek ne zna što se krije pod pojmom darovito dijete. Jasna Cvitković-Lay, psihologinja koja darovitu djecu proučava već deset godina, navodi čak osam predrasuda o darovitoj djeci. Najčešće se za njih misli da imaju izuzetno visok kvocijent inteligencije, da su opće daroviti, talentirani, ali ne dovoljno, smatra se da velik utjecaj na darovitost imaju genetsko naslijeđe i okolina i ambiciozni roditelji. Isto tako se misli da ta djeca zrače psihološkim zdravljem i da postaju istaknuti odrasli. Ima i onih koji su uvjereni da su sva djeca darovita. Zapravo ih je samo oko deset posto.

Sukob s okolinom

Tri osnovne istine o darovitoj djeci su da ona vrlo brzo mentalno sazrijevaju, da su kvalitativno drugačiji i da imaju snažnu unutarnju motivaciju. Njihova je darovitost mješavina sposobnosti, kreativnosti osobina ličnosti. Darovito dijete vrlo rano nauči čitati te pokazuje sposobnosti rješavanja osnovnih matematičkih operacija, strastveno se zanima za pojedine teme, vrlo je živahno i izuzetno brzo uči. Roditelje, odgojitelje i nastavnike zasipa mnoštvom pitanja na koja nije lako odgovoriti. Kako naglašava Cvetković-Lay, nepripremljenim roditeljima i učiteljima darovita su djeca »noćna mora«, dijelom zahvaljujući i činjenici da ne podnose autoritet i vrlo često su u sukobu s okolinom čija pravila ne žele prihvatiti. Zato izluđuju nastavnike kojima na pitanje odgovaraju pitanjem, na satu su nemirni i nerijetko glasni, te ignoriraju zadatke koje moraju riješiti jednostavno stoga što su im ili dosadni ili u tom trenutku »imaju pametnijeg posla«.

Cvetković-Lay upozorava kako je darovitoj djeci nužno potrebna kako posebna pažnja roditelja, tako i poseban tretman u obrazovnom sustavu.

     – Zato što su drukčija i kreativna, darovita djeca vrlo često podbacuju u školi jer im je školski program dosadan. Obrazovni programi u Hrvatskoj napravljeni su za prosječnu djecu, a oni koji odstupaju od toga imaju velikih problema. Nastavnici darovitu djecu uglavnom ne prepoznaju te ih je potrebno dodatno educirati za prepoznavanje i rad s darovitim učenicima, navodi Cvetković-Lay. 

Daroviti učenici traže autoritet znanja Istraživanja su pokazala da daroviti učenici kod svojih nastavnika najviše mrze to što se strogo pridržavaju plana rada. Predavanja su im vrlo često dosadna, te im izuzetno smeta to što uglavnom znaju većinu gradiva koje nastavnik predaje. Ne vole da ih se pusti na miru, najzadovoljniji su kad ih nastavnik potiče na izradu malih projekata, da ih zna dobro naučiti te da posjeduje mnogo znanja. Daroviti učenici traže autoritet znanja. Nametanje pukog autoriteta kod njih se ne isplati, s njima treba surađivati. Udruga »Bistrić« Proteklog tjedna održana je godišnja skupština Udruge roditelja darovite djece »Bistrić«, što je ujedno bila i osnivačka skupština nove udruge usmjerene na lobiranje prema državnim i obrazovnim strukturama kako bi se u Hrvatskoj diferencirali nastavni programi za darovite učenike. U pismu što ga je nova udruga odaslala na nekoliko adresa odlučivanja stoji nekoliko zahtjeva upućenih k ostvarenju prava darovitih. Među njima je pokretanje posebnog programa za darovitu djecu predškolske dobi, pokretanje gradskog centra za darovite osnovce, uvođenje praktičnog rada s učenicima i nastavnicima te osnivanje različitih oblika obrazovne potpore kroz izvannastavne aktivnosti u osnovnim školama. Nova udruga čiji je počasni predsjednik Dr.Velimir Srića traži i uvođenje predmeta obrazovanja darovite djece na Učiteljsku akademiju te uvođenje programa usavršavanja učitelja i nastavnika.

Prosječnost ispred izuzetnosti

Dok u razvijenim zemljama darovita djeca uglavnom postaju nobelovci, u Hrvatskoj što je dijete darovitije, to mu je teže. Daroviti se kod nas mogu osloniti jedino na vlastite roditelje, nevladine udruge i centre poput »Zagrebačke zajednice tehničke kulture«, te na pojedine stručnjake poput Jasne Cvetković-Lay, voditeljice Centra za poticanje darovitosti djeteta »Bistrić« koja je dosad radila s tristotinjak darovitih mališana predškolske dobi. U zakonskoj regulativi darovita djeca u Hrvatskoj su izjednačena s djecom s posebnim potrebama. Dok u Zagrebu za djecu s posebnim potrebama postoje četiri organizirane predškolske grupe, daroviti još uvijek nemaju niti jednu. Iz državnog proračuna godišnje se izdvaja tek milijun kuna za sva moguća natjecanja i programe darovitih učenika. Tek nedavno metropola je odlučila stipendirati darovite učenike, dodjeljujući godišnje 55 stipendija.

U potrazi za primjerima za kojima Hrvatska zaostaje bar nekoliko svjetlosnih godina ne treba otići daleko na zapad. Susjedna Slovenija ima razrađene školske programe za rad s darovitima, te iz državnog proračuna već petnaest godina dodjeljuje godišnje stipendije za oko 7,5 tisuća nadarenih učenika. U Hrvatskoj, veselimo se mladim lumenima koji nam donose svjetske medalje, ali kad treba brinuti o njima i izdvojiti novac, više ih ne volimo.

Dijelom zahvaljujući gospodarskoj slici zemlje i činjenici da hrvatsko društvo prosječnost još uvijek stavlja ispred izvrsnosti i poduzetničkog duha, još uvijek nisu riješeni niti osnovni problemi školstva. Čini se stoga da će darovita djeca na rješenje svog pitanja morati još neko vrijeme pričekati.

                            Marija CRNJAK   (Novi List, 15.4.2002.)